05.03.2025. » 12:25
Da li je dovoljno kulturnih dešavanja u našem gradu? Šta sve možemo okarakterisati kao kulturu i kulturna dešavanja? Da li kulturna dešavanja mogu imati i negativne uticaje? I šta je sa međukulturalnim događajima?
Kada sam se doselila u Mitrovicu prva stvar koja mi je predstavljena bio je privatni kulturni centar, kao glavno mesto okupljanja svih studenata društvenih nauka, novinara i umetnika. Lako se može pretpostaviti da su iz tog iskustva proistekla nerealna očekivanja. S obzirom na to da sam u prvih mesec dana ovde upoznala više umetnika i glumaca nego za šest godina života u Beogradu, naravno da sam imala utisak da sam nekim čudom dospela u prestonicu kulture.
Posebno je zanimljiva činjenica da Severna Mitrovica ne poseduje funkcionalnu državnu instituciju kulture, dok se kulturna dešavanja svejedno održavaju! Ovde, u ovom gradu, možemo naći proizvoljni, privatni prostor u ulozi bioskopa, kao i sale za predstave. Mnoge stvari su obustavljene ovde, ali ne i kultura, ona živi u srcima stanovnika, koje nepostojanje ustanove, očigledno, ne zaustavlja. Tu su i festivali, neki istrajni već treću deceniju.
No, zašto se tu zaustavljamo kada govorimo o kulturi? Zar mnoge žurke i svirke nisu deo nje? Lično smatram da je noćni život ovog grada deo ove teme! Nažalost, raznovrsnost žurki zamro je u poslednje vreme, ali tradicionalno je u Mitrovici svako mogao naći nešto u skladu sa svojim ukusom! Provod ovde nikada nije bio ograničen vikendom, a muzika je uvek išla od kafanske muzike i folka, preko trepa i roka, do metala i tehna. Mnogi klubove sa komercijalnom muzikom deklarišu kao negativan fenomen, koji je nekako suprotan kulturi, ali to nema smisla kada u obzir uzmemo definiciju samog termina. Bilo koja kultura sačinjena je od raznovrsnih fragmenata, od kojih neki mogu imati čak i negativan uticaj na pojedince.
Otišla bih još i dalje, ka još manje očiglednim činiocima kulture, koje uglavnom gledamo samo kao svakodnevni deo života i ne pridajemo im mnogo značaja. Tim povodom, posebno mesto u ovom tekstu posvetila bih našoj kulturi ispijanja kafe! Svakodnevni sastanci sa kolegama, prijateljima i porodicom uz šolju kafe, izlasci u kafiće – stvari bez kojih jedan pravi Balkanac ne bi mogao da zamisli dan!
Tradicionalno, kafa kod nas predstavlja mnogo toga. Mnogo više od napitka koji nas održava budnima za besomučni rad u dve i po smene, kako na to gledaju u zapadnoj „civilizaciji“! Kafa je za nas odmor, zabava, most između generacija, ono što nas spaja, čini razgovor glatkim. Šoljica kafe nekada je i uteha, kada dođemo do mučnih tema, pa nekada je i olakšica da prevalimo preko usana teške reči. A kada je završimo, može postati i medijum za gledanje u budućnost. Navika okretanja šolje toliko je urezana u našu kulturu da je čak i neki religiozni ljudi praktikuju! Kafa kao mnogo različitih rituala duboko je ukorenjena u našem svakodnevnom životu i kulturi Balkana.
Pre par godina u Mitrovici se održao mini festival kafe, pored mosta. Imala sam priliku da prisustvujem i uživam u atmosferi. Ideja i cilj bili su spajanje različitih etničkih zajednica oko iste navike i šteta je što se to nije pretvorilo u tradiciju.
Mislim da je zapravo generalno kultura okupljanja i dalje je snažna na Balkanu, posebno u ruralnim sredinama. Mnogima su pripreme zimnice sa komšilukom ostale urezane u sećanju kao dragoceni trenuci ispunjeni zajedništvom, koji uvek bude toplu nostalgiju. Slično tome, kod Srba je slava jedan od najvažnijih dana u godini, kada se za istim stolom okupljaju porodica, prijatelji i kolege. Kod Albanaca, sličnu ulogu ima Bajram, kada se rodbina i najbliži okupljaju u znak zajedničkog slavlja. Čak i proslave bitnih rođendana i svadbi predstavljaju velika slavlja za nas na Balkanu, sa prisutnima u brojevima i u par stotina.
Sve te svakodnevne stvari koje čine naše različite kulture sličnijima, približavaju nas i okupljaju, meni lično su mnogo bitnije od „visoke kulture“. To je nešto što bih ja volela da vidim da se organizuje kao međukulturalni događaj okupljanja različitih zajednica u Mitrovici i širom Kosova.
- Andrea Todić, aktivistkinja
Najnovije vesti