25.02.2025. » 10:04
Nezaboravna iskustva i prijateljstva: Uspomene sa omladinskih kampova
Tokom oktobra i novembra 2024, mladi iz različitih zajednica širom Kosova imali su priliku da učestvuju u jedinstvenoj seriji omladinskih kampova, gde su kroz interaktivne radionice, putovanja i druženja razvijali svoje jezičke veštine, učili o kulturnoj raznolikosti i gradili nova prijateljstva. Kroz četiri dinamična kampa – od Peći i Gračanice, preko kulturno bogatog Prizrena, do završnog okupljanja u Prevalcu – učesnici su unapređivali svoje komunikacione veštine, istraživali kulturnu baštinu Kosova i jačali osećaj zajedništva.
Učesnike naše serije kampova, pitali smo da nam pišu o svojim utiscima o treninzima. Dino Redžepi, jedan od učesnika iz Prizrena, napisao je OP-ED, u kome se osvrnuo na sve delove kampova, a posebnu pažnju posvetio je novostečenim prijateljstvima.
Učestvovali smo na četiri kampa, od kojih je svaki trajao po tri dana. Iako je svaki kamp imao svoje posebnosti, jedno je zajedničko za sve – nevjerovatno smo se proveli i uživali u svakom trenutku. Bilo je to iskustvo koje ćemo dugo pamtiti, jer smo, pored novih znanja i posjeta predivnim mjestima, stekli i prijateljstva koja su nas obogatila na mnogo načina.
Od samog dolaska na prvi kamp osjetila se posebna energija. Naši dani bili su ispunjeni smijehom, druženjem i aktivnostima koje su nas svakodnevno iznova oduševljavale. Radionice za usavršavanje albanskog jezika bile su kreativne i zanimljive – učili smo kroz igre, grupne zadatke i neobavezne razgovore, što je cijelo iskustvo činilo opuštenim i zabavnim. Naučili smo mnogo novih riječi i izraza, a svako malo bismo jedni druge izazivali da pričamo isključivo na albanskom, što je često završavalo smijehom i anegdotama.
Slobodno vrijeme bilo je posebno čarobno. Okupljali bismo se oko bilijarskog stola, organizovali turnire u šahu, ili se svi zajedno smijali i igrali „Ne ljuti se, čovječe“. Iako su te igre bile samo zabava, donosile su nam trenutke pune smijeha i šale, kao i zdravog takmičenja. Često bismo se šalili da su nam ti trenuci važni koliko i izleti, jer su nas zbližili i omogućili da se osjećamo baš kao porodica.
Najveći utisak ipak su ostavile posjete predivnim lokacijama. Pećka patrijaršija nas je očarala svojim duhovnim mirom i bogatom istorijom. Sinan-pašina džamija nas je svojom prepoznatljivom arhitekturom ostavila bez daha, a u Gračanici smo mogli osjetiti veličanstvenost srednjovjekovne umjetnosti i značaj tog mjesta kroz istoriju. Svaka posjeta bila je prilika da naučimo nešto novo, ali i da se divimo ljepoti i raznolikosti naše kulture.
Naveče, nakon što bismo završili dnevne aktivnosti, okupljali smo se u sali ili u zajedničkoj prostoriji. Tada su dolazili na red naši spontani razgovori, priče o svakodnevnim dogodovštinama, planovi za budućnost i šale koje su nas zasmijavale do suza. Često bismo ostajali budni do kasno, ne želeći da se dan završi.
Dok su kampovi trajali, činilo nam se da vrijeme prolazi prebrzo. Kad je posljednji dan došao, svima nam je bilo teško što se sve završava, ali smo se utješili obećanjem da ćemo se ponovo vidjeti. Već sada s nestrpljenjem iščekujem sljedeće kampove, jer znam da će nam ponovo donijeti nezaboravne trenutke, nova prijateljstva i još više avantura.
Ovo iskustvo zaista je bilo posebno. Donijelo nam je radost, nova znanja i osjećaj zajedništva, a mi jedva čekamo da se ponovo okupimo i stvorimo još više uspomena.
Najnovije vesti
